Kako je mirrorless pomaknuo barijeru za nove fotografe vjenčanja

Kako je sve počelo?

Svi oni koji su s fotografijom krenuli prije 2020. godine, a neki još i danas, krenuli su s DSLR fotoaparatima koji su u odnosu na mirrorless nudili veće dimenzije, optičko tražilo koje ne prikazuje fotografiju kako će ispasti i - dulje trajanje baterije. No, sve se počelo mijenjati kad je 2011. godine Sony predstavio svoj prvi mirrorless Sony NEX-3 i 5 i zahvaljujući toj naprednoj viziji uspjeli su za svoj sustav omogućiti razvijanje velikog broja objektiva koji su sada dostupni. Iako je njihov APS-C model A6000 iz 2014. bio praktično prvi upotrebljivi mirrorless, prva upotrebljiva full-frame verzija je bio Sony A7III iz 2018. godine. Iste godine na tržište su stigli i Canon EOS R i Nikon Z6 (Canonova i Nikonova prva generacija full-frame mirrorlessa). Nije potrebno napominjati kako je u tom trenutku Sony sa svojom trećom generacijom bio znatno napredniji od Canona i Nikona, no ta se razlika s vremenom istopila.

Kako se fotografiranje vjenčanja promijenilo

Generacije koje su odrasle na mobitelima, u odnosu na “stare fotografe” koji vole optički realni prikaz kadra, odmah su prihvatile fotografiranje s gledanjem u ekran, no svi su shvatili prednosti elektronskog tražila koje daje prikaz fotografije kako će finalno ispasti (ne i u slučaju korištenja bljeskalice). Osim te glavne prednosti, mirrorlessi su omogućili značajno bolji autofokus i mogućnost prepoznavanja osoba, očiju i raznih drugih objekata u kadru, što je dalje omogućilo da se preselimo s “focus-and-recompose” na kontinuirano praćenje fokusa. Samim napretkom tehnologije senzora oni su omogućili veći dinamički raspon, a razvojem tehnologije i nove verzije objektiva ponudile su veću oštrinu i brzu akviziciju fokusa. Sve to je dovelo do činjenice da danas ne postoje potrebe za velikim tehničkim poznavanjem fotoaparata kako bi se na zadovoljavajući način koristio u profesionalne svrhe.

Sjećam se kad sam tamo negdje 2012. godine želio početi fotografirati vjenčanja i tražio sam tutorijale ili bilo kakav način da online naučim nešto o tome, no YouTube je u to doba bio stvarno siromašan takvim sadržajem, a edukacije uživo mi nisu bile dostupne. To je značilo da sam se morao upustiti u tu priču s puno samopouzdanja i koristeći iskustvo koje sam do tada skupio fotografiranjem iz hobija. Uspio sam, ali malo je reći da je bilo kritičnih trenutaka i trenutaka “otkrivenja” koji su mi se događali u samim počecima kad sam shvatio, recimo, da u sali prilikom korištenja bljeskalice trebaš biti u M modu i da će sav nedostatak svjetla iz M moda bljeskalica “nadopuniti” sa svojim TTL modom.

Poluatomatske postavke

S vremenom sam shvatio da fotografiranje u M modu, u uvjetima velikih promjena pozadinskog osvjetljenja ili izlaska iz zatvorenog prostora, nije imalo smisla, čak ni na DSLR-u, a na mirrorlessu s prikazom točne ekspozicije na ekranu nije imalo uopće smisla. Bilo je dovoljno prebaciti u (A) (Av na Canonu), postaviti otvor blende na recimo 2.8 i ISO na auto s postavkom minimalne brzine zatvarača na 1/250s i to je bilo to za 90% vremena. Fokus je bio na oku, postavke ekspozicije su se mogle prilagoditi kompenzacijom ekspozicije (+-EV), na tebi je samo bilo da odabereš kadar i vidiš je li kockica zelena i na području koje želiš u fokusu - ništa lakše.
Da sada trebam nekom dati fotoaparat prvi put u ruke napravio bih ovo:

• Postavio fotoaparat u A mod, uključio auto ISO, podesio minimalnu brzinu zatvarača na 1/250s, objektiv bih stavio na f/2.8, stavio bih kontinuirani fokus na zonu u gornjem srednjem dijelu kadra i uključio prepoznavanje lica/oka.

• Napomenuo bih da, ukoliko se fotografira više osoba, treba se malo udaljiti od njih i zatvoriti f na bar f/4 te im predložiti da stanu u ravnini imaginarne linije na podu.

Ukoliko bi ta osoba imala donekle smisla za kadriranje, siguran sam da bi imala uspješnost do bar 90% u pogledu ekspozicije i autofokusa na fotografijama. Znači, temeljni tehnički problem bi bio riješen, sve dalje ovisi o njegovom umjetničkom izrazu, osjećaju za rad s ljudima i želji za učenjem.

Umjetnički aspekt

Iako se mnogi neće složiti, umjetnički aspekt fotografije, pogotovo tipske poput fotografiranja vjenčanja, može se naučiti na način da klijenti budu zadovoljeni, a da fotograf početnik ne izgubi godine na isprobavanja.
Osim što ja nove fotografe vjenčanja podučavam tehničkom aspektu, tu je i kolega Robert Mataković koji je zadužen za umjetnički aspekt fotografije u Weddinghouse Akademiji. Na početku se radi s modelima koji se nalaze u predefiniranim uvjetima koji simuliraju vjenčanje i gdje ih kolega upućuje na koji način uhvatiti najbolje kadrove i kutove. Odmah nakon toga “bačeni” su u vatru kao treći fotograf na vjenčanju gdje se od njih “ništa ne očekuje”, a ako poluče koju dobru fotku, to je samo bonus. Odmah nakon vjenčanja prolaze sve kadrove s mentorom i komentiraju sve dobre i loše strane. Iz mog iskustva, nakon jednog simuliranog i jednog pravog vjenčanja, polaznici su u prosjeku na ljestvici od 1 do 10 na početku bili na 2, a nakon prvog odrađenog vjenčanja rekao bih na 5 ili 6 na ljestvici spremnosti za fotografiranje vjenčanja. U samom početku rast je eksponencijalan.

Tko nudi fotografske savjete?

Istina je, Instagram i YouTube prepuni su brzih fotografskih savjeta - i moram priznati - mnogi su korisni i zanimljivi, no treba se zapitati čime se točno bave ljudi koji ih nude? Je li im primarno zanimanje da su stvaratelji sadržaja ili su profesionalni fotografi koji nude povremene savjete?

No, dosta o terenu, spomenimo i obradu fotografija. Sjećam se kad sam počinjao, znao sam vidjeti stvarno katastrofalne fotografije vjenčanih fotografa koji su naplaćivali svoj rad. Danas, uz izvrsnu kvalitetu sirovih datoteka iz fotoaparata i uz pomoć umjetne inteligencije, nije dalek put od nesavršene izvorne fotografije do isporučivog materijala. Je li to savršenstvo? Nije. Je li moralno? Ovisi koga se pita. No jedno je sigurno, barijera ulaska u fotografiranje vjenčanja nikad nije bila niža i zato će tržište nalikovati Uber i Bolt taksi uslugama - puno pružatelja usluge, niska cijena - i sve zahvaljujući malom ulogu i početnom znanju potrebnom za započinjanje rada. A kvaliteta ? Nevažno, ima tko će odraditi dovoljno dobro...